U znak podrške djeci sa posebnim potrebama, 3.12.2020. godine KUD „Slovo o Žepču“ i portal Zepce.ba su raspisali Natječaj za najbolji literarni rad povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.
Natječaj je bio otvoren za sve učenike osnovnih škola s područja općine Žepče, a radovi su se mogli slati do 15.12.2020. godine
Ovim natječajem su potaknuli učenike da razmisle imaju li u svojoj blizini ili u užoj obitelji nekoga, fizički drugačijeg od drugih, nekoga tko ne stiže i ne razumije poput druge djece, te je nerijetko predmet ismijavanja druge djece i okoline?
Literarni radovi su se pisali na sljedeće teme:
- Tema 1 – „Kako sam pomogao/la školskom prijatelju/prijateljici da se ne osjeća drugačije“
- Tema 2 – „Moja ljubav i znanje pomoći će vama, drugačijim,da skupa savladamo prepreke“
- Tema 3 – „Učinit ću sve da tebi bude bolje, zajedno smo jači!“
Prema izboru publike portala i glasova žirija KUD-a Slovo o Žepču, prva 3 mjesta zauzeli su:
- Ramela Mešeljević-prema odabiru povjerenstva
2. Ajna Kafedžić prema glasovima na Facebooku
3. Lejla Krnjić prema glasovima na Portalu Žepče.ba
U subotu,19. 12.2020. godine, pobjednicama na Natječaju će biti dodijeljene nagrade.
Rad pobjednice Natječaja Ramele Mešeljević pročitajte u nastavku.
UČINIT ĆU SVE DA TEBI BUDE BOLJE, SKUPA SMO JAČI
Dovoljan je jedan pogled da uočimo različitosti oko nas. Svi smo toliko različiti, ali postoji jedna nit koja nas veže da budemo isti. Zovem se Ramela Mešeljević. Pohađam šesti razred osnovne škole “Begov Han”. Već kao beba rođena sam bez ruku i jednom kraćom nogom. Neki bi rekli da je to nedostatak. Ja sam upravo dokaz da nedostatci i nisu prepreka da zaostajemo u životu. Ja sam čisti dokaz da svojom željom i upornošću možemo uspjeti. Od malena su me učili da drugačija nisam svojom voljom, ali se trudim da živim najbolje što znam. Često u moj život dolazili su novi ljudi i prijatelji kojima sam na prvi pogled bila čudna. Razumljivo je da se treba bojati nepoznatog i pomalo drugačijeg, ali im dokažem da sam kao oni. Pozdravljala sam ih osmjehom ili zagrljajem. U svom tom čuđenju, bili su iznenađeni kako tako mala djevojčica zna se snaći u neprijatnoj situaciji. Novim prijateljima otvarala sam vrata svoje duše i time je nestajao strah i zbunjenost. Možda nemam ruke da se rukujem, ali sigurno imam veliko srce za sve. Po mom mišljenju smatram da nije bit svega da budemo isti. Lakše je naći nešto zajedničko i da tim zajedničkim putem idemo vezani srcem. Tako je zanimljivije. Želim da kažem nešto za kraj. Mi “različiti”, a isti trebamo pustiti nove ljude u naš život. Dopustiti im da nam priđu, daju ljubav, vjeru u bolje sutra. Kada različitosti dođu u naš život kao najveće iskustvo onda možemo uživati u sličnostima. Malena sam kao kapljica, ali sa sadržinom kao more.
RAMELA MEŠELJEVIĆ, VI razred
